Svi smo mi drugačiji od drugih. Ne postoji čovjek koji ne spada u kategoriju neke manjine koja ga razlikuje od većine. I to nas ne treba zabrinjavati. Biti drugačiji, jeste normalno.

U prirodi ljudskog roda je da se svi oni koji izgledaju, misle ili se ponašaju drugačije od nekog nepisanog standarda, odbace, da se ne bi poremetilo uobičajeno ponašanje. Ljudsko pleme se boji onih drugačijih. Sav taj strah nije racionalan ali ponekad zna biti toliko intenzivan da se ti različiti spale kao vještice, muče u kaznionicama ili protjeruju daleko od doma. To je sve zapisano da se događalo u prošlosti. Tako su se eliminirali drugačiji i održavao čopor na životu.

Danas se borba protiv takvih odvija na suptilniji način jer strah i dalje postoji. Sada više to nisu vještice i nevjernici, već imamo homoseksualce, crnce, Srbe, muslimane ili navijače protivničke momčadi. Rado bi ih neki spalili na lomači ili vječno prognali s naše grude. Ali, sada smo civilizirani i naš strah možemo regulirati putem zakona i tako te drugačije držati podalje od očiju naših najmilijih. Ne daj bože da vam jedan takav pruži ruku ili pozove da ga posjetite u vlastitom domu. Možda još postoje ljudi koji nakon rukovanja s homoseksualnom osobom odmah pere ruke da se HIV zaraza ne prenijela na njih.

I dan danas se sjećam, dok sam radio u restoranu u Kopenhagenu, često je dolazio jedan visoki Danac obučen u mini suknju i s dugim pletenicama. Dok je meni Balkancu ta pojava u prvi mah izgledala zastrašujuće, nitko drugi nije ni jednom gestom pokazivao da je taj feminizirani Viking drugačiji od drugih. Ponekad sam ga viđao kao elegantno vozi svoju biciklu usred grada. Bez posljedica po njega.

Takvi drugačiji ne moraju izgledati različito od nas, govoriti drugim jezikom ili biti čudne vjere, jer i među nama postoje drugačiji koje trebamo ismijavati, izbjegavati i ponekad pretući. Osnovna škola je savršeni poligon za cijepljenje drugačijih da se počnu na vrijeme ponašati kao i mi svi. Ako nosite drugačiju odjeću, podrugivati će vam se; ako imate naočale, ismijavat će vam se; ako ne idete na vjeronauk, proklinjat će vas. Djeca su naslijedila strah svojih roditelja koji ih kod kuće upozoravaju da izbjegavaju sve one koji nisu kao i oni. I tako se prokletstvo roditelja prenosi na sljedeće generacije.

Neka djeca nisu u stanju da se nose s tom traumom, već se na silu prilagođavaju većini ili se povlače u vlastiti svijet osame. U jednom i drugom slučaju, postaju čudaci. Ili prikriveni ili javni. Ako sastavimo listu svih osobina koje krase te različite osobe, lako je primijetiti da posjedujemo barem jednu karakteristiku da nas demokratska većina odbaci. I umjesto da nas te brojne različitosti ujedine, one nas cijepaju na neljudske faktore. Postajemo monstrumi s izgledom čovjeka.

Biti drugačiji je ponosna odlika svakog ljudskog bića. Naprosto jer smo to mi. Visoki i niski, glupi i pametni, ružni i lijepi. Sreća da postoje samo dva spola. Rodove sada neću spominjati. Raznolikost je majka užitka. Treba imati hrabrosti da bi se prihvatilo drugačije mišljenje, druge vjere ili fizički različiti ljudi. I zato budite hrabri i svoji, jer ste drugačiji.