Za vrijeme Nerona, rimskog imperatora, već dva tjedna po ulicama Rima rulja je nekontrolirano divljala. Privreda najvećeg svjetskog imperija se raspadala poput stare krpe. Cijena održavanja glomaznog državnog aparata i vojske sa svim vojnim katapultima, balistama i brzim galijama, je ogolila narod do kosti, a povrh toga se moralo trošiti novac i na razne pokorene zemlje koje su zavisile od rimske potpore. Osiromašena vlada nije imala novca ni da prehrani ljude niti da se bori protiv njih.
Usred te krize zapovjednik ratne mornarice žurio je prema Senatu na dogovor s tribunima.
-Trgovački brodovi čekaju u Egiptu da se natovare. Brodovi se mogu napuniti sa žitom za gladne u Rimu ili s pijeskom da ispune arene. Što da radimo? – uzviknuo je.
-Da li si ti lud?  – povikali su tribuni na njega. Situacija ovdje je van kontrole. Cezar je poludio, vojska je na rubu bunta a ljudi po ulicama umiru od gladi. Za ime Boga, šalji pijesak!
Ubrzo se po cijelom gradu pronio glas da će se organizirati utrke kočija u Cirkusu Maximusu. Tri stotine pari gladijatora će se boriti do smrti i tisuću i dvjesto kažnjenika  će biti bačeno lavovima. Prikazat će se i slonovi, nosorozi, tigrovi i leopardi. A za kraj, kao prava poslastica, prikazat će se silovanje dvadeset mladih djevica od strane šakala. Ulaznice za stražnja sjedala su besplatna, s tek malenom cijenom za prvih trideset šest redova.
Sve ostalo je ubrzo zaboravljeno. Puna dva tjedna gomila je uživala na velebnom stadionu gdje su se opijali i kladili do besvijesti. Još jednom je vlast dobila na vremenu da pronađe drugo rješenje kako izići iz problema.Jedan od zabavljača je prišao Cezaru:
-Tvoj položaj u carstvu ovisi o nama kako ćemo zabaviti rulju.Mladi car mu odgovori:

-Narod koji je pokorio cijeli svijet sada zanimaju samo dvije stvari: kruh i igre.

 

Izvadak iz knjige Oni moraju umrijeti, D P Mannixa