Nije bitno kako započinješ, važno je kako završavaš.

 

Najteže je napraviti prvi korak. To je istina, ali prvi korak bez onog posljednjeg nema smisla. Ako krenemo negdje ili započnemo neki posao, valjda nam je cilj i stići ili završiti do kraja. Koji je smisao ostaviti na pola pročitanu dobru knjigu, zamijesiti tijesto za ukusni kolač i ne staviti ga u štednjak, krenuti u trgovinu da bi kupili kruh i mlijeko i vratiti se kući nakon pola sata s praznom vrećicom?

 

Neke stvari nam idu na ruku, ili nas bar opravdava što često ne završimo započeti posao. Davno, kada smo bili sasvim mali, a svatko je od nas to jednom i bio, nije postojala televizija u boji s nekoliko stotina programa, već jedan ili dva jednolična programa koji su završavali kasno uvečer, a ne rano ujutro sljedećeg dana. Slušati radio i nije bila neka fora jer se često nije moglo razaznati tko pjeva od raznih šumova i krčenja. Da bi se dogovorili s prijateljima nismo im slali poruke već bi po nekoliko dana unaprijed dogovarali gdje ćemo se naći. Neki od nas nisu ni telefon posjedovali. Onaj tko je  volio knjige, morao je fizički otići u jedinu biblioteku i posuditi ih.

 

U ta vremena, nismo imali veliki izbor što uraditi. Život je bio jednostavniji, a koliko je bio bolji ili gori, neka svatko sudi sam za sebe. Vanjskih uznemirenja nije bilo puno. Kuća, škola ili posao. Malo šetnje po gradu. I to je to. Ako bismo se uhvatili jednog zadatka, ništa nas nije moglo uznemiriti i odvratiti nam pozornost. Uglavnom bi završili do kraja. Nismo dobivali poruke dok smo to radili, rijetko nas je netko zvao, nismo imali što pogledati na televiziji. I tako su se započeti zadaci završavali.

 

Kako nema smisla kukati za prošlim vremenima, nema smisla jadikovati da su svi oko nas krivi a samo mi ne. Iste te nove tehnologije koje nas uznemiravaju mogu nam pomoći da odradimo sve što smo zamislili dokraja. Na internetu možemo pronaći upute i seminare kako bolje upravljati vremenom, kako se bolje organizirati, postati uspješniji u poslu kojem radimo, biti brži, biti bolji. Samo jedan mali problem postoji kod tih svih informacija koje možemo pogledati i pročitati: netko to treba i uraditi, a to smo mi.

 

Ako neznamo gdje smo krenuli, sasvim je svejedno kuda idemo, ali ako znamo cilj, prije ili kasnije, usprkos svim nedaćama, stranputicam i uznemirenjima koja dolaze od uma ili vanjskih neprijatelja, doći ćemo do cilja. Ogrebani, umorni i prljavi, zabosti ćemo svoju zastavicu na brdo uspjeha. Nije bitno koliko je visoko to brdo i koliko je težak bio naš zadatak. Ostvarili smo ga. Uspjeli smo.

 

Puno ljudi započinje dan s guglanjem i traženjem jedne informacije a vrlo brzo kroz šumu Wikipedije završimo tko zna gdje. Zanima nas jedna stvar ali koja je vezana za nešto drugo, koje možemo pogledati u trećem filmu. Da li ste ikada probali igrati Šest koraka do Kevina Bacona? U toj igri se pronalazi najkraći moguća poveznica s glumcem Kevinom Baconom. U našem slučaju mi se od cilja udaljavamo sve više i vrlo teško se možemo vratiti natrag. Započnemo dan s nevinim pretraživanjem a završimo poluludi tko zna gdje u bespućima interneta.

 

Jedan od mnogih savjetnika je i Todd Herman koji u svom seminaru 90 Day Year, objašnjava kako je bolje da se fokusiramo na jedan po jedan zadatak kojeg dovršimo do kraja nego da započnemo tri ili više poslova odjednom i pokušamo ih finalizirati. Ako pokušavamo raditi nekoliko projekata u isto vrijeme, svaki put kada promijenimo pažnju s projekta A na projekt B, gubimo 20% vremena kojeg smo mogli uložiti u dovršavanje već započetog projekta A. Todd navodi da svaki zadatak koji je duži od 90 dana nema smisla jer se izgubi u bezbrojnim putevima sa strane. Korak po korak. Jedan zadatak po jedan zadatak, i tako kraja.

 

Jedna bitna stvar kod fokusiranja na pojedini projekt je i da nije samo nužno da se fizički posvetimo poslu, već i da usmjerimo svu našu pažnju na taj rad. Što se dublje posvetimo zadatku, bolje ćemo ga odraditi i brže. I imati više vremena za druge stvari. Biti s obitelji, vježbati, čitati, družiti se ili započeti neki drugi posao.

 

Par uputa da završimo započeto:
-Budite jasni što želite.
-Odredite dan završetka projekta i preuzmite tu obavezu.
-Fokusirajte se na bitno a ostale stvari zanemarite. Od desetak mailova, tek jedan je vrijedan vaše pažnje.
-Pratite tijek projekta. Skrenite gdje treba, stanite i nastavite dalje.
-Ako vidite da nije vrijedno, onda odustanite. Nije svaki posao vrijedan da se obavi ali na početko možda to ne vidimo.
-Ako ipak dođete do kraja, nagradite se. Zaslužili ste.