EMOCIJE I OSJEĆAJI

Ljudi nisu racionalna biće, već bića emocija i osjećaja.

Sve što radimo u svome životu posljedica je naših reakcija. Reakcije dolaze kao djelovanje na podražaje oko nas. Kada napravimo nešto glupo a to zna biti vrlo često u jednom prosječnom životu, lako nam se opravdati da je to samo prirodna reakcija na neki podražaj. Ako netko viče na nas, mi moramo vikati na njega. Ako nas netko udari, vratićemo istom mjerom. Osim ako nismo dovoljno svjesni da je udarač višestruko jači od nas. Onda se nadamo da nije i brži od nas.

Sve dok podražaji nisu toliko jaki da se počnemo stalno pitati što se to nama dešava, prihvaćamo tu igru akcije i reakcije kao nešto normalno, prirodno i uobičajeno za svakodnevni život. U jednom trenutku ti vanjski poticaji postaju preintezivni da bi smo ih zanemarili. Pitamo se: što se to nama dešava? Zašto meni? Zašto ja?

Sve dok nam u životu ide dobro, nama na ruku, prihvaćamo život kakav jeste ali kada se nevolje naslone na nas, kada težina cijelog svijeta postane neizdrživa, otvaramo malu knjigu znanja koja se zove: Tisuću zašto a bez ijednog zato. I onda ostane na nama da ispunimo sve one prazne rubrike koje objašnjavaju zašto nam se nešto dešava. Spajajući točkicu do točice dobivamo sve jasniju sliku kako funkcionira uzročno posljedična veza u materijalnom svijetu.

Reagirati racionalno bilo bi najbolje za nas ali uglavnom to nije slučaj. Emocije i osjećaji su osobna iskustva i kao takva teško se definiraju. Kroz povijest su razni mislioci pokušavali odrediti odakle dolaze, kako se manifestiraju i kako utječu na nas. Ne postoji općeprihvaćena definicija emocija i osjećaja. Netko može prikazati te dvije riječi kao sinonime ili kao dio skale šarolikih ljudskih reakcija na svijet oko nas.

Često se u samom korjenu riječi skriva i značenje. Riječ emocija dolazi iz latinskog jezika kao zbir dviju riječi: E – ono što je izvan nas, i MOVERE – ono što pokreće. Emocije su vanjski pokretači koje izazivaju novo mentalno stanje, koje može biti i negativno – ljutnja, bijes, srdžba, strah, ili pozitivno – sreća, radost, spokoj. Osjećaji su najkraće rečeno, jezik duše. Ono što izvire iz nas. Pozorno ih slušajući, stupamo u komunikaciju sa samim sobom.

Razlika između emocija i osjećaja može biti velika, jer emocije su govor uma a osjećaji jezik duše. Na samom početku poniranja u dubine ljudske svijesti, emocije i osjećaji nemaju mnogo sličnosti. Emocije su naše brzoplete reakcije na vanjski agresivni svijet, dok osjećaji u tim trenucima šute, skriveni u dubini bojažljive duše. Kako pobuđujemo unutarnju snagu, osjećaji se bude a emocije postaju tiše, blaže.

Što tiši postaje naš um, osjećaji se oslobađaju okova i otvaraju kanale našeg JA. Duša napokon postaje glasna.