SVE JE U REDU NA KRAJU. AKO NIJE U REDU, NIJE JOŠ KRAJ.

Naš život je još uvijek jedna neispričana  priča. Postoji tu i tamo završeno poglavlje ali ako gledamo život kao cjelinu, ima još puno praznih stranica. Neke stranice smo i samo potrgali. Ali, što je tu je. Sve dok se ne zapiše i posljednja rečenica i stavi posljednja točka na kraju romana, imamo i dalje šanse da nastavaimo pisati priču o vlastitom životu na način kako sami to hoćemo. Sa svim dijalozima, interpunkcijama, uzdasima, sporednim likovima i zanimljivim zapletima. Sve je u našim rukama. Sukno, škare i olovka.

Ako bi se život prikazao u obliku dijagrama sa svim usponima, padovima, uzbuđenjima,  lomovima i ponorima, izgledao bi kao nazubljena pila koju je izradio pijanac. Svaki zarez te pile bi bio nejednak. Sa oštricam u svim smjerovima  Očito da sa takvom pilom ne bi mogli glatko otpiliti kroz život. Zapinjalo bi pri svakom pokušaju da napravimo kako tako dobar rez. Da napravimo dobar utisak u ovome svijetu. Ako ne možemo učiniti da vlastiti život teče glatko, kako možemo ikako utjecati na ostatak svijeta?

Ipak, moramo biti uvjereni da je sve u redu sa nama i da možemo stvoriti život koji jeste U REDU. Da bi ostvariti taj gotovo nemogući plan, moramo se dogovoriti sa samim sobom tko će preuzeti sav posao oko stavljanja života u savršeni red. Za sada imamo samo jednog kandidata: to možemo samo mi. Ili bolje rečeno jedno veliko JA. Preuzeti odgovornost za stvaranje dobrog i sretnog života je prvi korak da će se to i ostvariti. Tako započinje jedno predivno prijateljstvo sa samim sobom, jer samo odgovorna osoba je sposobna učiniti čudo života.

Postoji uzrečica koja kaže da ako ne znamo kuda idemo, onda je svejedno kuda smo krenuli. Ionako ćemo tamo stići. Ali, ako točno znamo što nam je cilj u životu, onda koristeći sva raspoloživa sredstva znamo kuda trebamo ići da bi došli do cilja. Mi trasiramo put, crtamo novu mapu, stavljamo putokaze, za nas i za druge koji će jednom nakon nas ići istim putem. Postajemo osvajač prostora divljeg uma kojeg pacificiramo.

U svojoj knjizi, 7 navika uspješnih ljudi, Stephen Covey svoji drugu naviku naziva: Započnite, imajući na umu kraj. Vlastiti. Zamislite vlastiti sprovod i sve one ljude koje će jednoga dana doći da se oproste sa vama. Zamislite što sve govore o vama. Ne samo ono o mrtvacima sve najbolje. Što bi vi htjeli da oni govore o vama? Kakva ste osoba bili,kakav prijatelj, suprug/supruga, roditelj ili nečije dijete. Sve to lijepo zvučiali je daleko od istine i onoga kakvi ste sada. Ali nije sve propalo. Druga navika Dr Coveya govori o tome da se sve stvari stvaraju dvaput. Prvi put u našim mislima a drugi put u materijalnoj stvarnosti. Ako možemo zamisliti našu poziciju sada i ono što bi mi htjeli biti, samo povucite pravu liniju od točke A (gdje ste sada)do točke B (gdje bi htjeli biti). Sada imate put. I krenite.

Ako znamo gdje nam je kraj i kako ćemo dosegnuti vrleti i gudure uzbudljivog života, onda znamo i da će na kraju ispasti sve U REDU. Jer površne ogrebotine koje ćemo pokupiti na putu i usputna vraćanja da bi zaobišli prepreke, na kraju se zaborave kada dođemo do cilja. Osvojili smo najviši vrh života, popeli se do kraja i sa svojom zastavom obilježili svijet. Da bi u tom trenutku primjetili da postoji i drugi vrh kojeg trebamo osvojiti, i još jedan nakon njega, i još mnogo njih. Ali, to je život, koji nikada ne prestaje.

Povremeno imamo osjećaj da je cijeli svijet naš i da do cilja ima tek nekoliko koraka, ali vrlo često se pred našim očima spuste teški oblaci sumnje i tjeskobe. Ne povlačite se. To je samo privremeno jer kao što kaže stara narodna: nakon kiše dolazi sunce. Naravno da će nakon sunca pomalo i kišiti, ali će opet zasjati sunce. U trenucima kada ste malaksali, bezvoljni, sumnjičavi i jadni, odaberite barem jednu ježbu iz zbirke VJEŽBANJA ŽIVOTA da razvedrite svoje lice i nastavite dalje ka cilju kojeg ste sami odabrali.

 

VJEŽBANJE ŽIVOTA

– Dišite, polako, prirodno. Ne biste vjerovali koliko je teško ali i blagotvorno samo disati. Obračajući pažnju na dah, a disati ionako moramo, odmičemo se od problema i teških misli. Samo dišite, nekoliko minuta, pola sata, koliko god treba sve dok se uzbuđenje uma ne smiri a vas obasjaju zrake sunca.

-Šetajte. Bez mobitela, po mogućnosti sam ili sa osobom koja vam ne crpi energiju. Šetajte preko livade, kroz šumu, na plaži. Legnite na travu i promatrajte svijet. Naravno da ne smijete zaboraviti disati.

-Čitajte. Uvijek se može naći knjiga koja vas inspirira ili nasmije. Jedna od zanimljiovsti uma jeste da ne može fokusirati na više od jedne misli. Ako čitate, vaše su misli među stranicama knjige zajedno sa likovima i događajima koji vas opuštaju. Knjiga je dobar prijatelj. Ne zaboravite to.

-Pjevajte. Ili slušajte glazbu. Poput knjiga i glazba ima terapeutsko djelovanje. Ne diram se u ukuse ali dobra klasična glazba i te kako može opustiti. Ili slušajte zvukove iz prirode.