Postoji uvijek nešto gdje smo dobri i nešto gdje nismo. Na primjer, možda nam je tjelesna snaga iznadprosječna a intelektualno dobrano zaostajemo za prosjekom. Možda smo emotivno vrlo razvijeni a tjelesno izgledamo žgoljavo i neuhranjeno. Za neke ljude bi idealno bilo kada bi svaki aspekt vlastitog života bio jednako razvijen. Kada bi i tjelesno, emotivno, intelektualno i duhovno bili jednako visoko razvijeni. To bi izgledalo kao savršeno balansirani život.

Ali, ljudi nisu strojevi i život nije ravna crta. Koliko god mi htjeli ipak se rađamo nejednaki. Netko već u startu ima bolje tjelesne osobine te će se kasnije možda posvetiti sportu a drugi ljudi su intelektualno razvijeniji, pa će postati učitelji i profesori. Možda bi bilo dobro kada bi svaki dio našeg života jednako razvijali pa tako ulagali po 25% svog vremena u intelektualni razvoj, tjelesni, emotivni i duhovni. Malo po malo postali bi bolji ljudi ne posvećujući se samo jednoj kvaliteti koju imamo.

Da bi bolje shvatili da je svatko od nas različit, pogledajmo na dijete koje se svako malo pojave u reklamama. Što bi bilo kada bi se svi ljudi posvetili samo jednoj dijeti? Da li bi svi jednako smršavili ili bi bili jednako zdravi? Naravno da ne bi. Nekim ljudima odgovara jedna vrsta prehrane, drugima nešto sasvim drugačije. Ne postoji univerzalna dijeta koja bi pomogla svim ljudima na svijetu da imaju bolji život. U ovu grupu uopće ne ulaze ljudi u ratom i glađu zahvaćene zemlje gdje im je jedino bitno da dobiju bilo kakvu hranu. Oni o dijeti ne razmišljaju.

Drugačiji pristup da poboljšamo vlastiti život, jeste da se posvetimo onome gdje smo najbolji i da to dalje razvijemo. Da gotovo cijeli dan budemo u teretani ili na atletskom polju ili da čitamo i studiramo u biblioteci od jutra do mraka. Jednostavno rečeno, da ono gdje smo već po prirodi dobri, učinimo da budemo odlični. Pošto nemamo vremena i za ostale segmente života, ti djelovi polako odumiru. Nije rijetko da susretnemo osobu koja je pravi znalac u nečemu ali potpuno nesposobna da se posveti ičemu drugome. Još gori slučajevi su kada imamo vrhunske stručnjake koji su poznati i priznati u svijetu u području svog rada ali zbog nerazvijenog emotivnog života su pravi tirani prema supružnicima i djecom.

Ne postoji univerzalni ključ uspjeha i rješenje koje bi zadovoljilo sve. Balansiranje života više sliči vožnji slaloma nego hodanje po ravnoj žici. I u slalomu moramo naći balans da bi uspješno došli do cilja. Malo lijevo, malo desno, nenaginjući se previše, ne brzajući ali i ne vozeći kao stara baba. Biti će padova ali i ustajanja. Jedna je psihologinja, koja se bavi uspjesima u životu rekla: Kada bi se htjela tetovirati, napisala bih na svojoj ruci Zen poslovicu – PADNI SEDAM PUTA, USTANI OSAM.