Koliko hrana može upravljati našom sudbinom, uvjerio sam se i sam kada sam nakon dugog vremena otkrio da veliki dio problema koji mi se dešavaju u životu dolaze od hrane. Hvala bogu, nisam jeo otrovanu hranu, ali kao da jesam.
Prije par godina sam napisao jedan članak s gotovo istim naslovom: Hrana upravlja vašom sudbinom, a tekst se referira na knjigu istog naslova koju je napisao Namboku Mizuno. Koliko god mi je ta knjiga tada bila uvjerljiva u tome da odabir hrane može promijeniti našu sudbinu, nisam do kraja shvaćao samu bit informacije. Normalno da treba izbjegavati masnu i obilnu hranu uvečer. Normalno da treba jesti što manje šećera i nezdravih masti. Normalno da se treba što više kretati. Sve je to lako prihvatiti. Ali stara izreka kaže da ljubav prolazi kroz želudac. Isto tako i sve ostale loše emocije.
Želudac je središte treće čakre. Treća čakra je središte naše volje. Ona definira tko smo mi. Kada dođe do debalansa u toj čakri, postajemo previše razdražljivi s velikim oscilacijama u izražavanju emocija. Ljuti ili potišteni. Kada se pojave problemi u toj čakri, gubimo volju, postajemo pasivni i život počinje teći mimo nas. Postajemo nesigurni i lako odustajemo. Raditi s trećom čakrom može dosta olakšati probleme. Reiki je jedno od rješenja. Ali to uglavnom nije dovoljno. Treba mijenjati i unos energije. Treba mijenjati hranu.
Ako izbacimo očito problematičnu hranu, zašto i dalje problem ostaje? Kada idete na pretragu želuca, obično vas uvjeravaju da će s gastroskopijom otkriti sve vaše probleme koji će se uz par tabletica riješiti. Uguraju vam cijev u usta, sve do želuca. Čačkaju u unutrašnjosti vašeg tijela. Dok to rade, doktori ne gledaju u vas, već u ekran s malim sivim flekama. Cijelo to vrijeme dok traje pretraga, ne možete ni riječ izustiti i samo slina izlazi iz kuteva usana. Nemoćni ste da bar opsujete doktora i sestru i da ih ubrzate u toj pretrazi. Kao da traže blago na dnu mora. Polako. Samo govore: još samo malo i gotovo. Nakon desetak minuta izvlače cijev od pola cola iz jednjaka i pretraga je gotova.
Dok sam čekao na nalaz, nadao sam se da će nekog vraga i otkriti. Da upoznam neprijatelja i da ga ubijem. I onda dolazi još jedno razočaranje kod doktora. Želudac je loš, pun ulceracija i trebao bih prestati s pušenjem i alkoholom. Smanjiti svinjetinu i ne prejedati se kasno uvečer. Nakon nekog vremena, reče mi doktor, sve će biti u redu. Vraga će biti u redu. Pošto ne pijem alkohol niti sam ikada pušio i vegetarijanac sam desetljećima, sve to nije problem. Ali gdje je problem? To ne znaju ni doktori.
Smanjio sam prženu hranu, ne jedem previše za ručak, a uvečer izbjegavam bilo što jesti. Rezultat: puno manji bolovi u želucu sa svega dvije tri posjete hitnoj pomoći. Ali osjećaj da mi se sve vrti u glavi, da šetam kroz maglu, da se ne mogu skoncentrirati, da nemam volje ni za što, to je sve i dalje ostalo.
Omiljeni doktor većine stanovništva na svijetu jeste Dr Google. Tamo se sve može pronaći. Čak i pametne stvari. Sistemom eliminacije i eksperimentiranja, došao sam do još jedne teorije: gluten je problem zbog kojeg patim. Ako volite tjesteninu, ta opcija da se izbaci brašno, nije vam draga. Ljudi u očaju svašta rade. Pokušao sam i to. I izgleda da je upalilo. Par puta sam se vratio punom tanjuru tjestenine i rezultat je bio poražavajući za moje zdravlje. Tjedan dana sam bio bez pšeničnog brašna i rezultat je bio savršen.
Kada sam uštimao dnevni menu, stvari su polako počele sjedati na svoje mjesto. Bistrina u glavi se vratila. Volja za životom je postajala sve veća i veća. Nekada izgubljena odlučnost je ponovno počela odlučivati. Da budem malo jasniji, otkrio sam da sam netolerantan na gluten. Još uvijek mogu pojesti u vrlo malim količinama pšenično brašno i da funkcioniram sasvim u redu, ali ništa više od par zalogaja.
Kada vas zadesi neki zdravstveni problem, pokušavate se što više informirati o toj bolesti. Često je teško uskladiti sve informacije koje se mogu pročitati ili dobiti od strane stručnih osoba. Stotine razloga postoje za pojedine bolesti. Stotine načina da se to riješi. Svatko ima svoju teoriju. I liječnici i obični ljudi. Celijakija je autoimuna bolest koja se karakterizira nepodnošenjem glutena. Kada gluten dođe u crijeva, dolazi do oštećenja, upale i atrofije crijevne sluznice. Klasična, alopatska medicina, ne zna zašto dolazi do pojave te bolesti. Postoji više teorija i svaka ima neki razlog za prihvaćanjem.
Zanimljivo je da sve bolesti za koje se ne zna razlog su svrstane u kategoriju autoimunih bolesti. Gravesova bolest – problemi sa štitnjačom. Reumatoidni artritis – problemi sa zglobovima. Lupus – uglavnom pogađa žene i napada bilo koji organ u tijelu. Kronova bolest – upala u crijevima. Multipla skleroza – napada živčani sustav. Dijabetes tip 1 – gušterača. Psorijaza – kožno oboljenje. Celijakija – netolerancija na gluten. Vitiligo – kožno oboljenje. Hashimoto bolest – problemi sa štitnjačom.
A takvih bolesti ima još. I sve ih je više. Zanimljivo je da prema Ajur Vedi većina problema sa zdravljem dolazi zbog loše cirkulacije tekućina u tijelu i zbog loše probave. Dakle, dolazimo na početak ovoga teksta koji kaže da hrana upravlja našom sudbinom. I ono što jedemo, kako jedemo, koliko jedemo i kada jedemo. Sve to utječe na naše zdravlje. Ako se zna da današnja hrana ima sve manje nutritivnih sastojaka i da je sve više izložena raznim otrovima, nije nikakvo čudo da se ubrzano pojavljuju ovakve bolesti.
Nije cjelovito rješenje da se jede manje masno, da se manje puši, manje pije alkohol. Ako umjesto masne svinjetine u organizam ubacimo jabuku punu pesticida, umjesto visokog kolesterola, dobiti ćete neki drugi problem. Hrana je naše gorivo. Naš život i naša sudbina. Pazite što jedete da ne bude kasno.
Photo by rawpixel.com from Pexels
